Slađana Gajić
Zovem se Slađana Gajić. Student sam završne godine master studija na Fakultetu za građevinarstvo i geodeziju u Ljubljani. Rodjena sam u Bijeljini. U slobodno vreme volontiram u Društvu za kulturu inkluzije gde kroz razne radionice pomažemo deci sa posebnim potrebama, a i mi sa njima iznova učimo šta su najvažnije vrednosti u životu.

Intervju – 18 godina uspešnog rada biblioteke „Mihajlo Pupin“, sa mladom sagovornicom Slađanom Gajić, saradnicom biblioteke.

Molimo Vas, predstavite nam ukratko Vašu saradnju sa Srpskom bibliotekom „Mihajlo Pupin“?

Pravo bogatstvo naše biblioteke je raznolikost ljudi sa jednakim vrednostima i zajedničkom misijom i željom, a to je pružanje podrške širenju kulture i obrazovanja, kao i međusobnog razumevanja i tolerancije uz očuvanje nacionalnog identiteta Srba u Sloveniji. Uz pomoć biblioteke, upoznala sam mnogo divnih, vrednih i ambicioznih ljudi, takođe, dobila savete koji će me pratiti kroz život, a to je nešto neprocenjivo.

Da li možete da izdvojite jednu posebnost biblioteke na koju ste najviše ponosni?

Svaka aktivnost biblioteke, tj. njenih članova zahteva trud, želju i organizaciju, i ostavlja u našim srcima predivne uspomene, jer se svi članovi dobrovoljno trude, što je uvek obeleženo dobrim raspoloženjem, tako da su sve podjednako vredne.

Ispričajte nam neku zanimljivu anegdotu u vezi sa Vašom saradnjom unutar biblioteke.

Među članovima naše biblioteke je mnogo anegdota, jer se u dobrom raspoloženju okupljenih oko zajedničkog cilja često zbijaju šale, što često izaziva smeh do suza. Najsmešnije šale su one na račun života Srba baš u Sloveniji, našeg mentaliteta i duha, koji je često samo Srbima svojstven, pa je u okruženju u kom živimo često i neobičan. Zbijaju se maestralne šale na račun svakodnevnih situacija i događaja, koje su posledica baš tog našeg duha.

Kako vidite budućnost  Srpske bibiloteke „Mihajlo Pupin“ i njen razvoj?

Iako je digitalizacija uzela maha, smatram da nikada neće moći nadomestiti zadovoljstvo osećaja knjige pod rukama, raznih beleški koje smo pisali u njima, podvučenih reči koje samo nama imaju specijalno značenje, posvetu, asocijaciju na nekoga ili nešto, niti mirisa tek kupljenje knjige. Knjiga je naš pravi prijatelj i jedan od najboljih poklona koji se može nekome dati jer istovremeno pruža nova znanja, lepa sećanja ali isto tako nosi i predivnu poruku - da je ta osoba uvek uz tebe dok je čitaš. Volela bih da se što više mladih pridruži ovoj zajednici jer su baš po svojoj različitosti ustvari posebni.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *