Kada je Tivoli postao galerija: priča o „Pejsažima Srbije“

Foto izložba: "Pejsaži Srbije"
Autor: Dragoljub Zamurović
Lokacija: Tivoli, Ljubljana
Vreme održavanja: avgust – septembar 2011. godine
Organizator: Kulturno društvo „Mihajlo Pupin“ Ljubljana
Idejni projekat: Dragoljub Zamurović (Beograd) i Dušan Petković (Ljubljana)
Projekat omogućio: Turizem Ljubljana

Uvod

Tokom avgusta i septembra 2011. godine, Jakopičevo sprehajališče u parku Tivoli pretvoreno je u galeriju na otvorenom.

Foto izložba „Pejsaži Srbije“, autora Dragoljuba Zamurovića, u organizaciji Kulturnog društva „Mihajlo Pupin“ Ljubljana i uz podršku Turizma Ljubljana, predstavila je publici bogatstvo pejzaža i prirodnih lepota Srbije.

Idejni projekat potpisuju Dragoljub Zamurović iz Beograda i Dušan Petković iz Ljubljane — spoj iskustva i inicijative koji je rezultirao događajem koji se i danas pamti.

O autoru

Dragoljub Zamurović (1947) završio je Arhitektonski fakultet, a potom i postdiplomske studije fotografije na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.

Član ULUPUDS-a od 1980. godine, a od 1995. i nosilac statusa istaknutog umetnika, Zamurović je autor brojnih foto-monografija koje beleže život, ljude i prostore.

Pod pseudonimom ART ZAMUR, sarađivao je sa francuskom agencijom Gamma Presse Images, a njegove fotografije objavljivane su u najznačajnijim svetskim časopisima — LIFE, TIME, Newsweek, National Geographic.

Izložba i postavka

Izložba je obuhvatila 116 fotografija velikog formata, dopremljenih iz Beograda. Zbog dimenzija radova, transport je organizovan kamionom — već sama logistika nagoveštavala je razmere projekta.

U to vreme, Tivoli nije imao događaj takvog obima. Postavka na otvorenom bila je smela i vizuelno upečatljiva, a činjenica da tokom trajanja izložbe nije bilo nikakvih oštećenja govori o visokom nivou organizacije.

Izložbu je svečano otvorio tadašnji gradonačelnik Ljubljane, Zoran Janković.

Kako ističe Dušan Petković, Janković je projektu pružio podršku nenametljivo i sa merom, ali sa jasnim razumevanjem njegovog značaja.

„Čestitam vam da ste imali toliko hrabrosti da postavite toliko veliku stvar“, poručio je tom prilikom.

Organizacija: između sumnje i upornosti

Iza izložbe nije stajao veliki sistem, već mala, ali izuzetno posvećena ekipa — Dušan Petković, Momčilo Stanić, Divna Obrenović, Klašnja Momo i Savo Vuković — uz snažnu podršku porodice, bez koje ovaj projekat ne bi bio moguć.

Organizacija je trajala oko godinu dana, a projekat je razvijan kroz redovne sastanke, precizno planiranje i podelu zadataka.

„Na početku, iskreno, malo ko je verovao da će to biti moguće u tom obimu“, kaže Dušan Petković, inicijator projekta.

Ipak, upornost je prevagnula.

„Sastajali smo se jednom ili dva puta nedeljno. Imao sam check-listu — šta je urađeno, šta nije. Malo po malo, stvari su dolazile na svoje mesto.“

Posebnu ulogu imala je njegova supruga, gospođa Živa Petković, koja je bila jedan od ključnih pokretača iza scene — u prevođenju, organizaciji i rešavanju svakodnevnih izazova.

„Radili smo i noću. Dešavalo se da sednemo i prevodimo do četiri ujutru, da bi sve bilo spremno na vreme.“

Susret publike i slike

Izložba je ubrzo postala mesto susreta različitih kultura.

Posetioci su dolazili iz Italije, Rusije, Engleske i drugih zemalja. Komunikacija se odvijala na više jezika, a atmosfera je bila otvorena i neposredna.

„Moja supruga je govorila više jezika i prevodila gostima. Sećam se da su mnogi, kada su videli fotografije, rekli da žele da posete Srbiju“, priseća se Petković.

U knjizi utisaka ostali su komentari na slovenačkom, srpskom, nemačkom — kratki zapisi koji svedoče o utisku koji je izložba ostavila: iznenađenje, divljenje, radoznalost.

Slovenački mediji su izložbu ocenili kao reprezentativan i izuzetno lep prikaz Srbije.

Male priče velikog događaja

Veliki događaji često se pamte po detaljima.

Na otvaranju je posebnu pažnju privukla mlada devojka koja je na više jezika dočekivala goste.

„Nisam znao ko je. Kasnije sam saznao da je reč o ćerki Divne Obrenović, koja je danas predsednica Društva“, prisetio se Momčilo Stanić.

Takvi trenuci otkrivaju pravu prirodu projekta — zajednički rad u kojem su učestvovali i članovi porodice, prijatelji, volonteri.

Šta ostaje

Danas, više od decenije kasnije, izložba „Pejsaži Srbije“ zauzima posebno mesto u radu društva.

Nije to bila samo izložba fotografija, već događaj koji je povezao ljude, otvorio dijalog i predstavio jednu zemlju na neposredan i snažan način.

„To su jako lepa sećanja“, kaže Petković.

Iza te jednostavne rečenice ostaje iskustvo koje nadilazi vreme — dokaz da entuzijazam, rad i vera u ideju mogu stvoriti nešto trajno.

Izložba „Pejsaži Srbije“ u Tivoliju bila je više od kulturnog događaja - bila je potvrda da, ponekad, upravo male zajednice u Sloveniji mogu realizovati velike ideje.

O značaju izložbe svedoči i činjenica da je događaj zabeležila i RTV Slovenija, čiji se arhivski snimci danas čuvaju kao deo vizuelnog sećanja na ovaj projekat.

Autor teksta: Milica Žuraj

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *