Sreda, 20.10.2021
Branislav Nušić
Na današnji dan, davne 1864. godine, rodjen je Branislav Nušić, istaknuti srpski pisac romana, drama, priča i eseja, začetnik retorike u Srbiji i upečatljiv fotograf amater. U svojim djelima je ovjekovječio svakodnevicu srpskog društva u 19. i 20. vijeku, dok su njegove sociološke analize aktuelne i u sadašnjici. Još kao mlad čovjek uključio se u politički život tadašnje Srbije učlanivši se u Radikalnu stranku. Kao dobrovoljac je učestvovao u Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, gdje se sprijateljio sa pjesnikom Vojislavom Ilićem koji mu ostaje blizak prijatelj sve do smrti. Zbog jedinstvenog stila pisanja koji nije štedio ni najistaknutije ličnosti tadašnjeg vremena, Nušić zbog pjesme ,,Dva raba“ biva uhapšen po ličnom naredjenju kralja Milana Obrenovića te u zatvoru provodi jednu godinu. U zrelijim godinama života obavljao je funkciju zvaničnika Ministarstva spoljnih poslova, konzula u Prištini, sekretara Ministarstva prosvjete, dramaturga Narodnog pozorišta, upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom sadu te konačno upravnika Narodnog pozorišta u Sarajevu. Član Srpske kraljevske akademije postaje 1933. godine. Preminuo je 19. januara 1938. godine a iza sebe je ostavio zavidan književni opus, koji uključuje djela kao što su Narodni poslanik, Sumnjivo lice, Gospodja ministarka i mnoga druga.
Zanimljivosti o Nušiću:
jednom je Nušić na konju pokušao da uđe u Ministarstvo inostranih dela, kada se odigravala demonstracija zbog okupacije Bosne i Hercegovine. Skupštinski portir molio ga je da to ne čini, a Nušić mu je u svom stilu odgovorio: ,,More pusti, Jovo, nije ovo prvi ni poslednji konj koji ulazi u ministarstvo“
Branislav Nušić je, kao mlad momak, bio zaljubljen u Milicu Terzibašić, lepu Beograđanku sa Topčiderskog brda. Kada se Milica razboljela, Nušić je odmah zamolio svog dobrog druga lekara da je pregleda i liječi. Ovaj ne samo da ju je izliječio nego ju je i zaveo. Milica i mladi ljekar ubrzo su se vjenčali, dok je Nušić strašno patio. Međutim, uskoro je dobio priliku za slatku osvetu. Pozvan je da u ,,Gradskoj kasini" održi predavanje o ljubavi. U prvom redu sjedili su Milica i njen suprug, bivši Nušićev drug. Bio je to prvi piščev susret s njima nakon vjenčanja. Predavanje je započeo konstatacijom: – Šta je to ljubav? To je tragična priča u kojoj izvjesna gospođica voli jednog, a uda se za drugog – rekao je Nušić, a ovo dvoje su naglo napustili gledalište
kada je prosio Darinku Đorđević, konzulovu ćerku, Nušić joj je postavio uslov. Ženiće se, ali da mu dozvoli da zadrži makar jedan svoj porok – kocku, piće ili žene. Pa nek bira. Mudra je tada bila mlada Darinka. Ako bi izabrala kocku, otišla bi kuća. Da izabere piće, uz kuću ode i zdravlje. Najbolje je, mislila je ona, da ga pusti da juri žene. Čim je potpisala da je saglasna s tim, vjenčali su se u manastiru kod Bitolja. Ipak, svoju Autobiografiju Nušić je završio rečima da posle ženidbe čovjek i nema autobiografije