,,Da li je srce slobodno gospodinu Lazi? Znam da je raskinuo jednu vjeridbu. Kada sam mu ponudila spomenar da se upiše, rekao je da jedno veče neće biti dovoljno za smišljanje stihova dostojnih mene“ (iz dnevnika Lenke Dunđerski)
Na današnji dan prije 111 godina se upokojio u Gospodu veliki srpski književnik, doktor pravnih nauka, advokat, poliglota, novinar i estetičar, Laza Kostić.
Rođen u Kovilju, već kao mlad iskušava surovost života. Naime, nedugo nakon njegovog rođenja mu umiru majka i brat. Uprkos tome, završava osnovnu školu u rodnom gradu, gdje mu je učitelj bio Gligorije Kaćanski. Gimnaziju pohađa u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, dok zvanje doktora prava dobija na Peštanskom univerzitetu.
Službovanje započinje kao gimnazijski nastavnik; zatim postaje advokat, veliki bilježnik i predsjednik suda. Ovaj period je trajao oko osam godina, nakon čega se bavi isključivo književnošću, novinarstvom i politikom. Uređuje Srpsku nezavisnost, nakon čega ga reakcionarna vlada protjeruje iz Srbije. Nastanjava se u Crnoj Gori, na lični poziv knežev, gdje obavlja funkciju kneževog saradnika i urednika zvaničnih crnogorskih novina. No i tu dođe do sukoba, stoga se Kostić vraća u Sombor, gdje provodi ostatak svog života.
Svoje književno stvaranje započinje u jeku romantizma, pored Zmaja, Jakšića i mnogih istaknutih pisaca. U svojoj poeziji dotiče se opštečovječanskih tema, na primjer odnosa čovjeka i Boga, društva i bližnjih. Njegov opus je sličniji evropskom romantizmu nego bilo kom drugom srpskom pjesniku iz pomenutog doba. Mnogo eksperimentiše u stihu, ponekad i nauštrb jasnoće. Prvi u dramu poezije uvodi jambski stih. Na njega nesumnjivo utiče i Šekspir, čija djela prevodi na srpski jezik. Njegova drama Maksim Crnojević predstavlja prvi pokušaj dramatizacije epske pjesme, čime Kostić još jednom pokazuje svoju originalnost. Cijelu svoju prirodu unosi u svoje pjesme. Smatran je za prkosnog i samouvjerenog čovjeka oštrog uma. Stalno odstupajući od svakodnevnog i uobičajenog, često provocirajući svoje savremenike svojim izgledom i ponašanjem, pridobija nadimak Ludi Laza. Napisao je oko 150 lirskih i dvadesetak epskih pjesama, balada i romansi, tri drame, estetičku raspravu, filozofski traktat i veliku monografiju o Jovi Zmaju. Preminuo je 26. novembra 1910. godine u svojoj 70. godini života.
Svoju najčuveniju pjesmu Santa Marija dela Salute napisao je nakon propasti čuvene ljubavi sa Lenkom Dunđerski, koja predstavlja priču za sebe. Njeni stihovi glase:
Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoje zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagriješi stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije ljepše nosit ljepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grijući svjetsku grehotu
u pepo spalit srce i lub;
tonut o brodu, trnut u plotu,
đavolu jelu a vragu dub?
Zar nije ljepše vjekovat u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grijehe pokajo ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma';
za čim sam čezno, čemu se nado,
sve je to davno pepo i pra',
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.
Trovalo me je podmuklo, gnjilo,
al' opet neću nikoga klet;
šta god je muke na mene bilo,
da nikog za to ne krivi svijet:
Jer, što je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave, sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
ljepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pjesma slavlja u zorin svit;
svaku mi mahom zaleči ranu,
al' težoj rani nastade brid:
Što ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dušu svijesnu
nikad još takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu',
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dušu, sve svoje žude,
– svu vječnost za te, divni trenute! -
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu života,
ta zlatna voćka što sad tek zre?
Oh, slatka voćko tantalska roda,
što nisi meni sazrijela prije?
Oprosti moje grešne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dvije se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast,
dugo su bojak strahovit bile,
k'o bijesni oluj i stari hrast;
napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje – a ona svisnu.
Pomrča sunce, vječita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak svijeta nasta i strašni sud -
O, svjetski slome, o, strašni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezin sveti mi hram,
kad mi se ona odonud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dođe mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dođe kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muža i žene,
samo što nije briga i rad,
sve su miline, al' nežežene,
strast nam se bliži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gdje svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.
A naša djeca pjesme su moje,
tih sastanaka vječiti trag,
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je u raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dođe da prsne glava
o tog života hridovit kraj,
najljepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svjetske kolute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvijezdama ćemo pomjerit pute,
suncima zasut seljenske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
Zanimljivosti o Kostiću:
- bio je veliki prijatelj Nikole Tesle, kome je čak nudio da se oženi Lenkom Dunđerski
- postao je akademik 1909. godine
- dvaput je dopao zatvora u Pešti: prvi put zbog lažne dostave da je učestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na svečanosti povodom proglašenja punoljetnosti kralja Milana
Izvori informacija i slika:
- https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9B%D0%B0%D0%B7%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%9B
- https://www.google.com/search?q=laza+kostic&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ahUKEwjfsaP-xbX0AhUVhv0HHcLPAdAQ_AUoAXoECAEQAw&biw=1517&bih=666&dpr=0.9#imgrc=mORf-qn1C79kVM
- https://bs.wikisource.org/wiki/Santa_Maria_della_Salute